Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu "Cosmographia" ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII.st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V.st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V.st. Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju - brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali sa Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij  na samom otoku (od 1763. poluotok) na kojem je smješten današnji Rovinj. Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Longobarda a potom pod franačkom vladavinom.

U XIII.st. Rovinj se u više navrata sukobljava sa zapadnim istarskim gradovima, Piranom i Koprom.
Serenissima jača želeći sjeverni Jadran pretvoriti u Mletački zaljev a Istru u svoj štit. Rovinj je uz ostale istarske gradove ocijenio da će ta jaka morska sila biti zaštitnica njegovih trgovačkih i pomorskih interesa, te se, slijedeći primjer Poreča, Novigrada i Umaga, godine 1283. priklonio Veneciji. I tu započinje dugo vrijeme vladavine Mletaka.
Mletačka republika prividno daje komunalnu slobodu ali zadržava pravo nominacije podestata u čijoj su nadležnosti bili crkveni, politički, administrativni, trgovački i ostali poslovi.

Središnja je Istra u posjedu goričkih grofova i 1374. potpada, kao Pazinska grofovija, pod vlast Habsburgovaca.
U XVII. i XVIII.st. Rovinj je bio najjači brodograđevni, ribarski i pomorski centar Istre (flota jedrenjaka), te najvažniji izvor za vađenje bijelog i sivog kamena. Za vrijeme austrougarske vladavine Rovinj se razvija u industrijskom, pomorskom i kulturnom smislu. Razvoj se očituje i u stvaranju boljih uvjeta življenja u gradu: sagrađen je cijeli pojas od brežuljka sv. Franje do današnje Tvornice duhana. Raspadom austrougarske monarhije Rovinj dolazi pod talijansku vlast koja traje do kapitulacije Italije, rujna 1943. a Rovinj, do završetka II. svjetskog rata, bude pod njemačkom okupacijom. Pariškim mirovnim ugovorom 1947.g. pripojen je, uz ostale istarske gradove i kvarnerske otoke, Hrvatskoj u okviru države Jugoslavije. Godine 1990. započinje borba za samostalnost i izdvajanje iz komunističke Jugoslavije.

(IZVOR: SLUŽBENE STRANICE GRADA ROVINJA)

Crkva Sv. Eufemije (poznata i kao Sveta Fuma) najpoznatiji je spomenik u Rovinju. Na mjestu današnje crkve tada je bila mala crkvica sv. Jurja, na čijem se mjestu u 10. sotljeću počinje graditi nova, veća crkva. Bila je to trobrodna crkva, koja je s vremenom zahtijevala sve više popravaka, pa se Rovinjani odlučuju na gradnju još veće crkve. Crkva je rekonstruirana između 1725. i 1736. godine, u baroknom venecijanskom stilu, po projektu venecijanskog arhitekta Giovannija Scalfarotta, čiji projekt nije u potpunosti zadovoljio građane pa ga je dopunio Giovanni Dozzi. Unutar crkve nalazi se sarkofag kršćanske mučenice Sv. Eufemije koji je u grad dopremljen 800. godine. Uz crkvu nalazi se i zvonik, čija je izgradnja započela 1651. godine, a trajala je 26 godina. Na vrhu zvonika visokog 62 metra (najviši u Istri) nalazi se bakreni kip Sv. Eufemije postavljen 1758. godine, na mjesto ranijeg drvenog kipa kojega je 1756. godine uništio udar groma. Današnji kip je visok 4,70 metara.

(IZVOR: WIKIPEDIA)

 

  • Rovinj - povijest i znamenitosti - Slika 1
  • Rovinj - povijest i znamenitosti - Slika 2